72. obljetnice mučeništva bl. Miroslava Bulešića

Svečanom molitvom I. večernje i blagoslovom memorijalne zbirke spomena na mučeništvo započelo je u Lanišću obilježavanje 72. obljetnice mučeništva bl. Miroslava Bulešića.

Program je u župnoj crkvi za-počeo molitvom I. večernje koju je predvodio mons. Petar Rajič, naslovni biskup Sarsenteruma, apostolski nuncij u Litvi, Latviji i Estoniji. Prigodnu homiliju izrekao je mons. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski.

Na početku je uvodni pozdrav izrekao biskup domaćin, porečki i pulski ordinarij mons. dr. Dražen Kutleša. Molitvi su nazočili mons. Ivan Milovan, umirovljeni porečki i pulski biskup, mons. Janusz Blachowiak, tajnik Nuncijature u Zagrebu, te više svećenika.

U prigodnoj homiliji, citiravši Duhovni dnevnik blaženika, mons. Perić je kroz blaženikova promišljanja progovorio o grijehu oholosti, o njegovoj nutarnjoj borbi u nastojanju da ustraje u vjernosti svećeničkome pozivu te je na kraju citirao blaženikovu molitvu upućenu Bl. Djevici Mariji: „Majko, u tvoje se ruke predajem i preporučujem se tebi. Ti znaš moje velike potrebe, Ti poznaš moju nejaku volju. Ti vidiš moje mane: moje sebeljublje moje oholosti! Svu skrši u meni tu slabu (zlu) travu i posadi u moje srce ljubav živu, djelujuću, osnovanu na vjeri i u ufanju. Isprosi mi tu milost od Duha Svetoga. Neka se on nastani u meni i on neka vlada nada mnom. On neka mi pomogne u spoznaji samog sebe, i neka popravi izravna u meni ono što je krivo“. Gospa ga je doista i uslišila, sve je prenijela Duhu Svetomu, koji je bdio nad njim, rekao je mos. Perić. Provjeravao ga u kušnji i čuvao ga od napasti. Pratio ga svojom milošću. Do pobjede. Do oltara da postane Misnik, Blaženik, Mučenik, Homiliju je zaključio zazivom: „Blaženi don Miroslave, mučeniče, pomozi nam da ne budemo ohole praznine, nego ponizne punine milosti Božje!“

Održano je zatim kraće klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Biskupi, svećenici i puk Božji uputili su se potom prema župnoj kući gdje je mons. Rajić, uz prigodnu molitvu blagoslovio novouređenu memorijalnu zbirku.

U ondašnjem župnom uredu i još jednoj prostoriji postavljena je memorijalna zbirka spomena na „krvavu krizmu“ i mučeništvo bl. Miroslava. Postavljen je novi pod, no u župnom uredu izložen je, na originalnom mjestu, dio drvenog poda na kojem je ležalo tijelo mučenika Miroslava u trenutku mučeništva. Daske, natopljene mučenikovom krvlju postavljene su na tadašnje mjesto, zaštićene staklom i prikladno osvijetljene.

Osposobljen je još jedan ulaz kojim se ulazi u veću prostoriju pored župnog ureda. U toj je prostoriji, koja može primiti više desetaka hodočasnika, postavljena stalna projekcija dokumentarnog filma o mučeništvu bl. Miroslava. Izložena je fotografija i originalni popis krizmanika generacije 1947., a poseban dio donosi detaljniju povijesnu građu o biskupovom izaslaniku mons. Jakobu Ukmaru, kojeg su napadači istovremeno s umorstvom bl. Bulešića pretukli, te ostavili bez svijesti, uvjereni da su ga ubili. Zbirka nadalje, slikom i dokumentima, hodočasnicima približava lik i djelo vlč. Stjepana Ceka, tadašnjeg laniškog župnika, kojeg je majka spasila sakrivši ga ispod stepeništa, a koji je kasnije, zajedno s više župljana Lanišća, nepravedno, montiranim sudskim procesima, osuđen na više godina zatvora. Autor izložbe je David Ivić, a tekstove su pripremili vicepostulator vlč. mr. Ilija Jakovljević i kancelar biskupije preč. Sergije Jelenić.

U prostoriji župnog ureda, osim dijelova originalnog poda, na istom se mjestu od onda nalazi i komad zidne žbuke pošprican mučenikovom krvlju, a pored toga je njegov portret u prirodnoj veličini. Uz još nekoliko informativnih panoa i predmeta iz onoga vremena pored prozora je pisaći stol na koje se nalazi knjiga hodočasničkih zapisa. Mons. Perić je ovom prigodom zapisao „Na mjestu mučeništva za vjeru u Isusa Krista svećenika i mučenika blaženoga Miroslava Bulešića uzdižem žarke molitve Presvetom Trojstvu za blaženikovu kanonizaciju, za njegovu Istru, za njegov hrvatski narod i Crkvu Božju. Blaženi mučeniče Miroslave moli za nas.“

U izjavi za medije, na pitanje u čemu blaženi Bulešić može biti najveći uzor ljudima današnjeg vremena, mons. Perić je istaknuo: „Blaženi Bulešić nam je uzor u vjernosti zvanju koje čovjek ima. Jesi li djevojka budi vjerna, čestita i čista djevojka, jesi li majka budi vjerna odana supruga, prava majka svojoj djeci, jesi li svećenik budi čvrst i čist u svome svećeničkom zvanju, jesi li redovnik redovnica ustraj u zvanju i daj primjer drugima, mladićima i djevojkama da izaberu duhovno zvanje, jesi li biskup budi vjeran biskup na svome mjestu, da budeš primjer i poticaj drugima, da se više nadaju i da više vjeruju.

”Ispod župne kuće obilježeno je mjesto, pojilo, gdje je ubojica, perući okrvavljene ruke i nož, ponavljao riječi bl. Miroslava Bulešića: “Isuse, primi moju dušu!”, te prokometirao “Primio sam mu je ja!”, a označeno je i mjesto gdje je sakupljena krv iz župne kuće izlivena na posvećeno tlo pokraj crkve.

Jedan od eksponata je i komadić blaženikovog kolara koji je okrvavljen u trenutku mučeništva, izložen je u umjetničkom drvorezu koji je djelo Mate Žmaka Matešića, svjedoka de visu (po viđenju) laniških događaja, koje je kasnije opisao u knjizi „Krvava Krizma – Lanišće 1947.“

Dio opusa izložbe su također: komadić košulje s tragovima blaženikove krvi koji je izložen uz jednu od njegovih prvih fotografija i prvi reljefni portret kojeg je nekoliko godina nakon mučeništva dao izraditi vlč. Atilije Krajcar 1969. godine.

Tadašnja prostorija župnog ureda, mjesto mučeništva, gdje se na zidu nalazi uokvireni ulomak tadašnje žbuke s blaženikovom krvlju, uređena je preostalim originalnim namještajem i drugim predmetima koji su se tada ondje nalazili.

Prigodne zahvale prije odlaska prema župnoj kući izrekao je vlč. Josip Mašina, župnik domaćin, koji je uz zahvalu biskupima i svećenicima te zahvalu svim suradnicima na projektu postavljanja memorijalne zbirke, posebnu zahvalu uputio mještanima Lanišća na neprocjenjivoj suradnji u svemu što se čini.

(Tekst i foto: G. Krizman, Porečka i Pulska Biskupija)